Ima li jednostavnijeg a omiljenijeg jela koje cijeli svijet toliko voli? Njihov miris podsjeća na toplinu najranijeg djetinjstva a raznovrsni okusi iznova dokazuju da su najljepše kada se jedu u paru. Zato uvijek i kada ih spominjemo govorimo “palačinke” jer ih je naprosto nemoguće pojesti manje od dvije.
Ko se prvi sjetio?
Vjeruje se da je magična smjesa nastala još u kamenom dobu, kada su ljudi pomješali brašno i vodu, dok nas prvi pisani trag vodi u antički Rim i prvi vijek nove ere. Napravljenu poslasticu od brašna, mlijeka i jaja, u koju su kasnije dodavani med i voće, Rimljani su nazivali “alita dolcia” što je u prijevodu značilo – još jedan slatkiš.
Slana varijanta je nastala čak tri vijeka kasnije kada je kuvar pape Gelasija I morao da nađe načina da sa malo sastojaka nahrani veliki broj ljudi koji su došli u Vatikan. Kako je na raspolaganju imao samo jaja i brašno, zamješao ih je sa vodom i dobio ukusno jelo.
Kroz umjetnost i istoriju
Naklonost ka palačinkama karakteristična je za gotovo svakog stanovnika planete. Sada znamo da je tako bilo oduvijek jer je starogrčki pjesnik Kratin pisao o užitku koji donosi jedenje vruće palačinke za doručak. I Napoleon ih je jeo sa uživanjem – poklanjajući podjednaku pažnju i slanim i slatkim varijantama, dok su kod slavnog Šekspira one doživjele i svoju scensku promociju budući da su često spominjane u njegovim komadima!
Imaju svoj dan – debeli utorak
Naravno da se svi slažemo oko toga da su veličanstvene i da zaslužuju svoj praznik. Svjetski dan palačinki poznatiji je i kao “debeli utorak”, i predstavlja pravu priliku da se sa posebnim uživanjem prepustimo ovoj poslastici, isprobavajući različite varijacije sastojaka, premaza i filova. Prelijepo, zar ne?
Imaju svoju trku!
Još od davne 1445. grad Olni u Velikoj Britaniji postao je poznat po trci koji ujedinjuje sve ljubiteljke palačinki. Tako se tokom obilježavanja njihovog svjetskog dana žene trkaju dok ih istovremeno okreću u tiganju. Postoje dvije legende vezane za ovaj događaj. Prva kaže da je domaćica u žurbi istrčala iz kuće i dalje držeći u ruci tiganj sa neispečenom palačinkom. Druga priča otkriva da su palačinke služile kao sredstvo za podmićivanje zvonara kako bi što prije zvonio i time dao znak da su praznici počeli i da je vrijeme za opuštanje, gozbu i druženje.
Koji je najbolji recept?
Koliko ljudi, toliko recepata. Japanske, američke, ruske, izraelske, grčke, francuske, engleske – spisak nema kraja i slobodno se može reći da svaka regija ima svoj način pripreme. Tako sa sigurnošću možemo odgovoriti da je najbolji recept onaj u kojem najviše uživate, koji najradije pravite i koji vama i onima koje volite izmamljuje najveći osmijeh zadovoljstva.
Postoji vjerovanje da su palačinke toliko dugo ustaljene i voljene u svakodnevnoj ishrani da su nam već postale zapisane duboko u genetskom kodu. Bez obzira od čega ih pravili – brašna, krompira, banana, tikvica, slane ili slatke, pohovane ili zapečene u rerni, one će uvijek biti razlog za okupljanje najbližih i povod za uživanje bez granica.
