Mnoštvo boja, karakteristični ukusi i zanimljive kombinacije namirnica učinile su da meksička hrana osvoji svijet. Po svojoj popularnosti stoji rame uz rame sa kineskom i italijanskom. Njen predstavnik svakako jeste burito – raj za gurmane i sve ljubitelje pikantnih začina i raznovrsnih nadjeva, ali i onih koji vole brz obrok u pokretu.
Ako do sada niste probali ovaj zavodljivi meksički specijalitet možda ćete se nakon ovog teksta otisnuti na gastronomsko putovanje kroz ukuse Meksika. Saznaćete nešto više o ovom počasnom predstavniku meksičke kuhinje, ali i to kako da sami pripremite zdrav i ukusan meksički obrok.
Koncept rolovane tortilje
Burito ima prilično zanimljivu istoriju. Njegovi korijeni sežu hiljadama godina unazad, a kultura umotavanja hrane u kukuruzne tortilje bila je uobičajena među stanovnicima regiona današnjeg Meksika. Vjeruje se da je ovo jelo zapravo preteča modernog burita kakvim ga danas znamo. Međutim, njegov koncept postao je poznat tek početkom 20. vijeka.
Legenda o „malom magarcu“
Jedna od legendi iz narodne istorije Meksika pripovijeda o čovjeku po imenu Huan Mendez koji je tokom Meksičke revolucije prodavao hranu na uličnom štandu, dok je koristio magarca za prevoz sebe i svoje hrane. Kako bi njegova hrana na štandu ostala topla Mendez ju je umotavao u velike tortilje od domaćeg brašna. Dok je popularnost hrane „malog magarca“- burrito – rasla, tako je među narodom ovaj termin zaživo i zadržao se do danas.
Brzi obrok u pokretu
Iako je sloboda improvizacije i eksperimentisanja sa različitim ukusima neizostavna kod ovog meksičkog delikatesa, njegovi počeci bili su jako skromni. Istorija burita bilježila je različite varijante i kombinacije sastojaka počevši od njegovog dolaska na tlo SAD-a gdje se vinuo u zvijezde ulične hrane. Njegovu popularnost pripisujemo lakom spremanju i činjenici da se zapravo može jesti u pokretu, dok su varijacije u vrstama ove meksičke superhrane beskonačne.
Vječita nedoumica – burito, takos, kesadilja ili možda enčiljada?
Vjerovatno ste se već mnogo puta susreli sa ovim nazivima, ali da li znate koje su njihove sličnosti i razlike?
Burito (burrito) se pravi od velike tortilje napravljene od pšeničnog brašna koja se može umotati sa obje strane. Tortilja se, prije nadjeva, obično zagrijava da bi postala dovoljno savitljiva. Kombinacije sastojaka mogu biti razne, a najčešće se za nadjev koriste meso, pasulj, riža, kukuruz, sir i čili paprika.
Kesadilja (quesadilla) u osnovi najčešće ima kukuruznu ili pšeničnu tortilju koja se puni sirom i mesom. Uz dodavanje raznih začina tortilja se presavija na pola i prži zajedno sa nadjevom.
Takosi (tacos) se prave od malih hrskavih tortilja koje staju u dlan, mogu biti kukuruzne ili pšenične i savijene su oko nadjeva koji se sastoji od raznih vrsta mesa, povrća i sira.
Enčiljada (enchilada) se izvorno pravi od kukuruzne ili pšenične tortilje sa nadjevom od piletine, luka i zelene paprike, preliva se specijalnim enčiljada sosom i posipa sirom te se nakon toga zapeče u rerni.
Ako i sami želite da se oprobate u pravljenju nekog od autentičnih meksičkih specijaliteta predstavljamo vam jedan jednostavan recept za pripremu ukusnog burita sa piletinom i povrćem.
Sastojci:
2 tortilje
300 g pilećeg bijelog mesa
3 cherry paradajza
zelena salata
2 kašike kuvanog kukuruza
mljevena paprika, bijeli luk u prahu, so i biber
mocarela
Namaz:
3 kašike kisele pavlake
2 kašike senfa
½ kašičice bijeloga luka u prahu
so i biber
Priprema:
Za početak u tavi zagrijte malo maslinovog ulja te propržite piletinu prethodno nasjeckanu na kockice i začinjenu mljevenom paprikom, bijelim lukom u prahu, solju i biberom. Nastavite sa prženjem dok meso ne poprimi zlatno-smeđu boju i nakon toga zamiješajte namaz. Tortilje je potrebno premazati namazom, dodati par listova salate, kukuruz, malo nasjeckanog cherry paradajza i kockice piletine. Urolajte tortilju, pa je položite na zagrijan tiganj da poprimi hrskavu koricu. Ukoliko želite nešto sočniji burito, možete dodati mocarelu isječenu na kriške i staviti par minuta u rernu da se sir rastopi.
